Fejsal I. (Faisal I., arapski Fayṣal [fe'jṣal]), irački kralj (Taif, 20. V. 1885 – Bern, Švicarska, 8. IX. 1933). Pripadnik dinastije Hašimida, sin Husejna bin Alija, kralja Hidžaza. Za I. svjetskog rata jedan od vođa arapskog ustanka protiv Turaka (1916–18), surađivao s T. E. Lawrenceom, a 1919. vodio je arapsko izaslanstvo na Mirovnoj konferenciji u Parizu. Pokušao je 1918. osnovati arapsku državu u Siriji te je 1920. bio proglašen kraljem u Damasku, no iste godine Francuzi su ga protjerali. Potom je, uz podršku Britanaca, izabran 1921. za kralja Iraka gdje je vladao do smrti, zagovarajući panarabizam. Uspio je izboriti priznanje neovisnosti Iraka i ulazak u Ligu naroda (1932).
