Ferrero [fer:ε:'ro], Gulielmo, talijanski povjesničar i sociolog (Portici, 21. VII. 1871 – Mont Pélerin, Ženeva, 3. VIII. 1943). Učenik je talijanskog povjesničara Cesara Lombrosa, a poznat je kao kriminalist, novinar i sociolog. Doktorirao političke znanosti u Torinu 1891. te humanističke u Bologni 1893. Kao antifašist izbjegao je 1930. u Švicarsku; na sveučilištu u Ženevi predavao povijest Francuske revolucije. Bavio se antičkom rimskom poviješću, a ugled je postigao osobito djelom Veličina i pad Rima (Grandezza e decadenza di Roma, I–V, 1902–07). U njemu je opisao i analizirao razvoj rimske kulture, ističući da su pri tom snažnu ulogu imali gospodarski i društveni čimbenici. Napisao je također i djela Propast antičke kulture (La Ruine de la civilisation antique, 1921) te Trilogija francuske povijesti: Napoleon, Talleyrand i vlast (Trilogia di storia francese: Napoleone, Talleyrand e potere, 1936–42).
