Filip [fi'~], Ota, češki književnik (Šleska Ostrava, 9. III. 1930 – Garmisch-Partenkirchen, 2. III. 2018). Na praškom Karlovu sveučilištu studirao književnost i novinarstvo, radio kao novinski i radijski urednik. Nakon tzv. Praškoga proljeća 1968., zbog navodna proturežimskoga djelovanja, bilo mu je onemogućeno objavljivanje. Od 1974. živio u Njemačkoj te pisao i na njemačkome, postavši najistaknutiji češki prozaik u egzilu. U mnogobrojnim romanima analitički minuciozno te, karakteristično za češku modernu prozu, humorno-ironijski prikazuje odnos pojedinca, društvene zbilje i povijesti. Kao prevoditelj popularizirao češke pisce u njemačkoj kulturnoj sredini, napose djela Nerude i Hašeka. Romani: Luda u gradu (Blázen v městě, 1969), Uzašašće Lojzeka Lapáčeka iz Šleske Ostrave (Nanebevstoupení Lojzka Lapáčka ze Slezské Ostravy, 1974), Kavana Slavija (Kavárna Slavia, 1993), Sedmi životopis (Sedmý životopis, autobiografija, 2000), 77 slika iz ruske kuće (77 obrazů z ruského domu, 2004), Osmi ili nedovršeni životopis (Osmý čili nedokončený životopis, 2007).