Filipović, Ferdo, hrvatski pisac i sakupljač narodnoga blaga (Velika Kopanica kraj Slavonskoga Broda, 25. V. 1833 – Đakovo, 16. IX. 1916). Bogosloviju završio u Đakovu 1852. Kapelan u Gorjanima, Nijemcima te župnik u Zemunu (1861–69), Levanjskoj Varoši i Drenju kraj Đakova. Od 1911. začasni kanonik Bosansko-srijemske biskupije. Sabirao narodne pjesme, pripovijetke, crtice iz hrvatske prošlosti; pisao članke o drevnoj povijesti Slavena, o selima Gorjani i Nijemci te nabožne spise. Uratke objavljivao u različim časopisima, kalendarima i almanasima (Neven, Slavonac, Sloga i dr.). Za mladež sastavio Nauk katoličke vjere (1868). S bratom, književnikom Ivanom, uređivao u Osijeku kalendar Narodna knjiga (1858–60). Jedan je od tvoraca hajdučko-turske i pseudopovijesne novelistike 1850-ih i 1860-ih.
