Fišer, Ernest, hrvatski pjesnik, književni i likovni kritičar te publicist (Zagreb, 2. V. 1943 – Varaždin, 7. XI. 2024). Diplomirao je 1963. likovne umjetnosti na Pedagoškoj akademiji u Čakovcu te 1981. jugoslavistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao likovni pedagog i novinar, a potom je urednik radijske postaje u Čakovcu (1969–71), urednik u Tiskarsko-izdavačkom zavodu »Zrinski« u Čakovcu (1972–79), direktor Narodnog kazališta »August Cesarec« (1985–87), ravnatelj Gradske knjižnice i čitaonice »Metel Ožegović« u Varaždinu (1987–91) te, od 1991. do umirovljenja 2011., direktor i glavni urednik tjednika Varaždinske vijesti. Bio je glavni urednik književnih časopisa Gesta (1982–87), Kaj (1990–93) i Kolo (2009–24). Na kajkavštini i na standardu pisao je pjesme suvremenoga senzibiliteta; u kajkavsko pjesništvo uveo je formu pjesme u prozi. Objavio je zbirke Nagrizeni anđeo (1965), Ishodišta (1972), Morje zvun sebe (1978), Majstori zebnje (1982), Otisci (1989) i Doba nevremena (2016); izabrane pjesme objavio je 2003 (Pohvala tihom slogu) te 2019 (Trošenje nade). Također je pisao brojne kritike, studije i polemike; književne su sabrane u knjizi Korifeji i nastavljači (2018). Posebice se bavio očuvanjem suvremene kajkavske književnosti (Dekantacija kajkaviana, 1981), a poslije i lokalnom kulturnom poviješću i novinstvom.
