Forlì [~li'], grad i upravno središte istoimene pokrajine u Emiliji i Romanji, sjeverna Italija; 116 558 st. (2021). Leži na rijeci Montone na jugoistočnome rubu Padske nizine, 70 km jugoistočno od Bologne. Očuvana je srednjovjekovna gradska jezgra s romaničkom crkvom San Mercuriale (XII. st.) sa 75 m visokim zvonikom (među najvišima u Italiji), gradskom vijećnicom (XV. st.) i tornjem sa satom, tvrđavom Ravaldino (XIV–XV. st.), mnogobrojnim palačama (Albertini, Podestà, Gaddi i dr.). Kulturno je središte s kampusom sveučilišta u Bologni (od 2001), knjižnicom, muzejima; u prostoru bivše dominikanske opatije (XIII–XVIII. st.) muzejski je kompleks (od 1990) s umjetničkom galerijom (vrijedna zbirka slika talijanskih umjetnika XIII–XX. st.), gradskim i arheološkim muzejom. Rodni je grad slikara Melozza da Forlìja. Kemijska, farmaceutska, tekstilna, kožarska (obuća), prehrambena industrija; tvornice poljoprivrednih strojeva, mjernih instrumenata (vage) i dr. Zračna luka. – Na mjestu ranijeg keltskog naselja Rimljani su 188. pr. Kr. osnovali grad Forum Livii. Nakon pada Zapadnorimskog Carstva pod vlašću je Ostrogota pa Bizanta te Karolinga koju su ga u VIII. st. darovali Papinskoj Državi. U XI. st. dobio je status komune, potom je bio feudalni posjed plemićke obitelji Ordelaffi (1295–1480) pa papinskog kondotjera Girolama Riarija te njegove udovice Caterine Sforza. Od nje ga je 1500. oteo Cesare Borgia padom kojeg je 1503. ponovno potpao pod izravnu papinsku vlast pod kojom je ostao (izuzev napoleonskog razdoblja) do ulaska u sastav Pijemonta, odnosno Italije 1859.
