Franolić, Branko, hrvatski jezikoslovac (Rijeka, 2. VII. 1925 – London, 11. I. 2011). Studij engleskoga, francuskoga, talijanskoga i južnoslavenskih jezikâ započeo u Zagrebu i nastavio u Francuskoj i Engleskoj. Doktorirao je 1977. na Sorbonnei u Parizu tezom Francuske posuđenice u hrvatskome (Les mots d’emprunt français en croate). Radio je kao profesor engleskoga jezika u Francuskoj, francuskoga jezika i književnosti u Engleskoj te francuskoga i hrvatskoga u Kanadi. Franolić se bavio teorijom jezika u kontaktu, posebice jezičnom prilagodbom francuskih posuđenica u hrvatskome: Utjecaj francuskoga jezika u Hrvatskoj (L’Influence de la langue française en Croatie, 1975). Istraživao je povijest hrvatskoga jezika i književnosti: Hrvatski književni jezik (La Langue littéraire croate, 1972), Kratka povijest hrvatskoga književnog jezika (A Short History of Literary Croatian, 1980). Pisao je o položaju hrvatskoga jezika u bivšoj jugoslavenskoj državi: Jezična politika u Jugoslaviji s posebnim osvrtom na hrvatski (Language Policy in Yugoslavia with Special Reference to Croatian, 1988). Izradio Bibliografiju hrvatskih rječnika (A Bibliography of Croatian Dictionaries, 1985). U inozemstvu je promicao hrvatsku kulturu pišući o uglednim Hrvatima koji su ostavili traga u Engleskoj.
