Frizijski otoci (nizozemski Waddeneilanden [wα'dəneilαndə], njemački Friesische Inseln [fri:'zišə i'nsəln], danski Vadehavsøerne, frizijski Waadeilannen), otočni niz na istočnom rubu Sjevernoga mora, uz obalu zapadne Europe; obuhvaćaju 1048 km² (nizozemski otoci 405 km², njemački 449 km², a danski 194 km²) s približno 81 340 st. Podijeljeni su u tri skupine: Sjeverni frizijski otoci (Sylt, Föhr, Amrum, Pellworm, Halligen) pripadaju Njemačkoj, osim otoka Rømø, Fanø i Mandø, koji su u sklopu Danske; Istočni frizijski otoci (Borkum, Norderney, Juist, Langeoog i dr.) pripadaju Njemačkoj, a Zapadni frizijski otoci (Texel, Vlieland, Terschelling, Ameland, Schiermonnikoog i dr.) Nizozemskoj. Otoci su pješčani i niski; najviši je Sylt (Uwe-Düne, 52,5 m). Zbog djelovanja valova i morskih struja mijenjaju oblik i veličinu. Od kopna su odvojeni plitkim morem (Waddensko more). Mnogi otoci povezani su s kopnom redovitim trajektnim linijama, a neki i nasipima. Gospodarsku važnost ima stočarstvo, ratarstvo i turizam te iskorištavanje ležišta prirodnoga plina i nafte, a izgubilo ju je tradicionalno ribarstvo i pomorstvo.
