Gabon (Gabonska Republika/République Gabonaise), država u ekvatorskome dijelu zapadne Afrike, između Ekvatorske Gvineje (duljina granice 350 km) i Kameruna (298 km) na sjeveru, Republike Konga (1903 km) na istoku i jugu te Atlantskoga oceana (duljina obale 885 km) na zapadu; obuhvaća 267 667 km².
Prirodna obilježja
Najveći dio Gabona (2/3 teritorija) zauzima bazen rijeke Ogooué. Obalna nizina uz Gvinejski zaljev, građena od tercijarnih i kvartarnih riječnih naplavina (ležišta nafte), močvarno je područje (široko 30 do 170 km) ispresijecano mnogobrojnim lagunama (Nkomi, Ngobé, Ndogo, Mbanio). Sjeverno i južno od srednjeg toka rijeke Ogooué prostrana se nizina postupno izdiže u granitne visoravni (300 do 600 m) i niža gorja (Chaillu, Kristalno gorje); najviši je vrh zemlje Mount Bengoué (1070 m). Klima je ekvatorska, vlažna, s čestim maglama i visokim temperaturama tijekom cijele godine (23 do 27 °C). Kišno razdoblje traje od listopada do svibnja; godišnja je količina oborina 1500 mm na jugoistoku do više od 4000 mm na sjeverozapadu zemlje. Velika vlažnost i česte magle uzrokovane su spajanjem Benguelske (hladne) i Gvinejske (tople) morske struje uz obalu Gabona. Riječna je mreža dobro razvijena. Glavna rijeka Ogooué (1200 km) protječe središnjim dijelom zemlje i s mnogobrojnim pritokama (Ngounié, Ivindo, Mpassa, Sébé, Okano, Abanga, Offoué i dr.) odvodnjava većinu teritorija Gabona; prostranom deltom ulijeva se u Gvinejski zaljev. Guste tropske kišne šume (okume, ebanovina) zauzimaju 3/4 teritorija, uz obalu rastu šume mangrova, na visoravnima na istoku zemlje razvijena je savana. Gabon ima trinaest nacionalnih parkova (osnovani 2002) koji pokrivaju oko 10% površine zemlje.
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2003. u Gabonu živi 1 517 685 st., a prema preliminarnim rezultatima popisa iz 2013. 1 802 278 st. Prosječna gustoća naseljenosti od 6,3 st./km² svrstava ga među najrjeđe naseljene afričke države. Stanovnici su pripadnici četrdesetak (uglavnom Bantu) naroda od kojih su najbrojniji Fang (28,6% st.), Punu (Pouno; 10,2%), Nzebi (8,9%), Mpongwe (4,1%) i Teke (4,0%); Francuzi (6,7% st.) u glavnome gradu, Pigmejci u manjim skupinama u unutrašnjosti. Prema vjerskom opredjeljenju najviše je katolika (45,0%) i protestanata (28,0%), zatim muslimana (12,0%), pripadnika tradicionalnih afričkih vjerovanja (10,0%), i dr. Godišnji porast stanovništva (2,4% 2010–15) viši je od njegova prirodnoga priraštaja (2,28% ili 22,8‰, 2013) zbog useljavanja stanovništva (uglavnom radnika na naftnim bušotinama) iz susjednih zemalja; oko 250 000 useljenika. Natalitet je znatno viši od svjetskoga prosjeka (31,9‰; svjetski prosjek 19,2‰), mortalitet je 9,1‰, a smrtnost dojenčadi 39,1 ‰ (2013). Stanovništvo je vrlo mlado; u dobi je do 14 godina 42,1% stanovništva, od 15 do 64 godine 54,2% , a u dobi od 65 i više godina samo 3,7% (2014). Očekivano trajanje života za muškarce rođene u 2013. iznosi 62,4 godine, a za žene 64,5 godina. Od ukupnoga broja ekonomski aktivnoga stanovništva (644 000 st. ili 35,7%, 2014) u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu radi 15,5%, u industriji, građevinarstvu i rudarstvu 35,4%, a u uslužnim djelatnostima 49,1% radne snage (2011). Sveučilišta su u Librevilleu (osnovano 1970) i Francevilleu (osnovano 1996); službeni je jezik francuski, a razgovorni su bantuski jezici pojedinih naroda (fang, punu, nzebi, teke i dr.). Nepismeno je 17,7% stanovništva starijega od 15 godina (2012). Glavni je grad Libreville (538 195 st., 2003); ostali su veći gradovi (2003): Port-Gentil (105 712 st.), Franceville (Masuku; 103 840 st.), Moanda (42 703 st.), Oyem (35 241 st.) i Lambaréné (24 883 st.); u gradovima živi 86,7% st. (2013).
Gospodarstvo
Gabon je među gospodarski razvijenijim zemljama tropskoga dijela Afrike. Najveći dio BDP-a (2015. oko 20%) stvara naftna industrija, zasnovana na bogatim ležištima u obalnome pojasu, otkrivenima početkom 1970-ih (s proizvodnjom nafte od 240 000 barela na dan, Gabon je 2014. zauzimao 37. mjesto u svijetu). Značajna su prirodna bogatstva i nalazišta mangana, uranija, zlata i željezne rude te kvalitetne šume (okume i dr.) i hidroenergetski potencijali (2012. oko 41% električne energije proizvode hidroelektrane). Unatoč većem ekonomskom razvoju u odnosu na svoje okruženje, znatna je nezaposlenost (2010. sa stopom od 21%) i velik udjel siromašnog stanovništva (2005. oko 32,7%). Godine 2015. stopa rasta BDP-a iznosila je 3,5% (2010–14. prosječna godišnja stopa rasta BDP-a bila je oko 6%). Vrijednost BDP-a ostvarenoga 2015. je 13,8 milijarda USD; BDP po stanovniku bio je oko 8090 USD. U sastavu BDP-a vodeći je uslužni sektor (57,2%), a potom industrijski (39,1%) i poljoprivredni (3,7%). Nafta, rude i drvo težišni su industrijski i izvozni proizvodi. Ostatak industrije svodi se na prehrambenu, tekstilnu, proizvodnju cementa i dr. Vodeći poljoprivredni proizvodi su kokos, kava, palmino ulje, šećer i dr. Vrijednost izvoza 2015. bila je 5,5 milijarda USD (2014. je 8,8 milijarda USD, a potom je manja zbog pada cijene nafte na svjetskome tržištu). Sirova nafta čini oko 70% izvoza (2015). Prema udjelu u izvozu vodeći partneri 2014. bili su Kina (15,8%), Japan (14,6%), Australija (11%), SAD (7,9%) i Indija (7,8%). Vrijednost uvoza 2015. bila je 2,4 milijarde USD (2014. je 3 milijarde USD). U uvozu prednjače industrijski strojevi i oprema, goriva i kemikalije, građevni materijali i dr. Prema udjelu u uvozu vodeći partneri 2014. bili su Francuska (20%), Obala Bjelokosti (15,3%), Kina (9,6%) i SAD (9,3%). Veličina javnoga duga je 44,8% BDP-a (2015).
Promet
Transgabonska željeznička pruga (670 km) povezuje luku Owendo s Francevilleom (manganova i uranova ruda, drvo); cestovna mreža duga je 9170 km, od čega je 12% asfaltirano (2007). Promet se odvija i rijekom Ogooué (plovna 250 km, od ušća do Ndjolé) te njezinim pritocima; oko 1600 km unutarnjih vodenih putova. Glavne luke: Libreville-Owendo (drvo, rude), Port-Gentil (nafta), Mayumba. Međunarodne su zračne luke u Librevilleu, Port-Gentilu i Francevilleu.
Novac
Novčana je jedinica CFA franak (CFA franc; XAF); 1 CFA franak = 100 santima (centimesa).
Povijest
Područje Gabona je od prapovijesti bilo naseljeno pigmejskim stanovništvom, a od početka naše ere naseljavaju ga Bantu narodi. Priobalno područje potpalo je u XIV. st. većim dijelom pod vlast naroda Bakongo i njihove države Kongo. Portugalski pomorci i trgovci došli su na obale Gabona 1472., a prve faktorije osnovali su 1485. Potom, od XVI. st., uz portugalske, dolaze i drugi europski trgovci (nizozemski, francuski, engleski, španjolski) te svi oni uspostavljaju trgovačke veze s autohtonim vladarima (do XIX. st. glavna gospodarska grana bila je trgovina robljem koje je središte u XVIII. st. bila mala država Orungu oko ušća rijeke Ogooué). Francuzi su sporazumima 1839. i 1842. stavili pod svoj protektorat teritorij vladara naroda Mpongwe Antchuwèa Rapontchomboa (»kralj Denis«) i Anguilè Ré-Dowéa (»kralj Louis«) uz estuarij rijeke Gabon i učvrstili se u Gabonskome zaljevu. Od 1862. Francuzi prodiru i u unutrašnjost zemlje te su nakon ekspedicija Pierra Savorgnana de Brazza (1875–78. i 1879–82) do 1885. zavladali cijelom zemljom i 1886. proglasili Gabon svojom kolonijom. Nakon što je 1888–1903. bio dio Francuskoga Konga, Gabon potom ponovno postaje zasebna kolonija i u tom statusu od 1910. u sklopu je Francuske Ekvatorske Afrike. Nakon njemačke okupacije Francuske u lipnju 1940., Gabon se, zajedno s ostalim kolonijama Francuske Ekvatorske Afrike, u listopadu iste godine pridužio De Gaulleovoj Slobodnoj Francuskoj čije su postrojbe u studenom osvojile Libreville i preuzele vlast nad cijelim područjem.
Od 1946. u sastavu je Francuske unije (kao prekomorski teritorij), 1958. postaje autonomna država u okviru Francuske zajednice te, pošto su francuske vlasti odbile prijedlog gabonske vlade da Gabon postane francuski prekomorski departman, 17. VIII. 1960. proglašava neovisnost. Léon M’Ba, premijer od 1959. i lider Demokratskoga bloka Gabona, izabran je 1961. za predsjednika republike kao jedini kandidat; 1964. smijenjen je državnim udarom pa vraćen na vlast francuskom vojnom intervencijom. Na izborima početkom 1967. M’Ba ponovno pobjeđuje kao jedini kandidat, a njegova stranka, također kao jedina koja se natjecala, osvaja sva zastupnička mjesta. Nakon što je potkraj iste godine M’Ba umro naslijedio ga je njegov suradnik Albert-Bernard Bongo (potpredsjednik 1966–67), koji je 1968. vladajuću stranku preimenovao u Gabonsku demokratsku stranku (PDG) te službeno uveo jednostranački režim. Prihvativši islam, Bongo je 1973. promijenio ime u Omar. Zahvaljujući prirodnim resursima, napose nafti, Gabon je postao jedna od gospodarski najrazvijenijih zemalja podsaharske Afrike (ali trajno opterećen korupcijom i nejednakom raspodjelom bogatstva). Pad cijena nafte potkraj 1980-ih doveo je do gospodarske krize te su zemlju potresali studentski nemiri i demonstracije sa zahtjevima za demokratizacijom. Nakon masovnih prosvjeda 1990. započela je ograničena demokratizacija, potkraj te godine održani su višestranački parlamentarni izbori na kojima je pobijedio PDG, a 1993. i višestranački predsjednički izbori na kojima je reizabran O. Bongo. Oporba mu je osporavala pobjedu i organizirala nove demonstracije, pa je početkom 1994. bilo uvedeno izvanredno stanje. PDG i Bongo pobjeđivali su na daljnjim parlamentarnim, odnosno predsjedničkim izborima, obilježenima nepravilnostima. Incidenti na spornoj morskoj granici između Gabona i Ekvatorske Gvineje pogoršavali su njihove međudržavne odnose potkraj 1990-ih. Nakon Bongove smrti 2009. za predsjednika je izabran njegov sin Ali Bongo Ondimba (od 1999. bio je ministar obrane) nakon čega su uslijedili oporbeni prosvjedi i nemiri. Početkom 2011. s Ekvatorskom Gvinejom dogovorena je međunarodna arbitraža za spor oko morske granice. PDG pobjeđuje na parlamentarnima izborima 2011 (koje je većina oporbe bojkotirala) i 2018., dočim je A. Bongo Ondimba 2016. tijesno reizabran za predsjednika, ponovno uz prosvjede. Nakon što je Bongo Ondimba proglašen pobjednikom predsjedničkih izbora u kolovozu 2023., došlo je do državnog udara. Vlast je preuzela vojna hunta te je položaj šefa države preuzeo zapovjednik Republikanske garde Brice Oligui Nguema. Na referendumu 2024. prihvaćen je novi Ustav nakon čega su održani predsjednički izbori (u travnju 2025), na kojima je pobijedio Oligui Nguema, te parlamentarni (u rujnu i listopadu iste godine), na kojima je pobijedila njegova stranka Demokratski savez graditelja.
Politički sustav
Prema Ustavu od 19. XII. 2024., Gabon je unitarna republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednik republike šef je države i vlade te vrhovni zapovjednik oružanih snaga i ima široke izvršne ovlasti. Biraju ga izravno građani za mandat od sedam godina, a može biti izabran na najviše dva uzastopna mandata. Predsjednik imenuje potpredsjednika republike i ministre koji su mu odgovorni te ima pravo, u posebnim okolnostima, uvesti izvanredno stanje i raspustiti Nacionalnu skupštinu. Zakonodavnu vlast ima dvodomni Parlament (Parlement), koji se sastoji od Nacionalne skupštine (Assemblée nationale) i Senata (Sénat). Nacionalna skupština ima 145 zastupnika koji su izravno izabrani za mandat od pet godina. Senat ima 52 člana koje, također za mandat od pet godina, biraju departmanska i općinska vijeća. Pravo glasa je opće, jednako i obvezno, a imaju ga svi građani s navršenom 21 godinom života. Sudbenu vlast čine Kasacijski sud (kao najviši), apelacijski sudovi i tribunali te upravni sudovi na vrhu kojih je Državno vijeće, a postoji i Ustavni sud od 9 članova. Administrativno je država podijeljena na devet pokrajina, a jedinice lokalne samouprave su departmani i općine. Nacionalni praznik: Dan neovisnosti, 17. kolovoza (1960).
Političke stranke
Gabonska demokratska stranka (Parti démocratique gabonais – akronim PDG), stranka je desnoga centra koju je 1968. osnovao Omar Bongo (predsjednik Gabona 1967–2009) reorganiziravši Gabonski demokratski blok (osnovan 1953), vladajuću stranku od neovisnosti 1960. Bila je jedina legalna stranka od osnutka do 1990., a ostaje na vlasti i nakon legalizacije višestranačja. Njezina vladavina okončana je državnim udarom 2023., ali nastavlja djelovati te je na parlamentarnim izborima 2025. druga po broju zastupnika, znatno iza UDB-a. Demokratski savez graditelja (Union démocratique des bâtisseurs – akronim UDB), populistička je stranka koju je početkom 2025. osnovao Brice Oligui Nguema, šef države od 2023. Stranka je na parlamanetarnim izborima 2025. osvojila dvotrećinsku zastupničku većinu.
