galski jezik, izumrli keltski jezik koji se govorio u Galiji i sjev. Italiji prije rimskih osvajanja. Galski se svrstava među kontinentalne keltske jezike (zajedno s lepontskim), a prema drugoj podjeli u P-keltske jezike (zajedno s velškim, bretonskim i korničkim), premda pripadnost galskoga toj skupini nije posve sigurna. Galski je poznat s više stotina natpisa, isprva pisanih grč. pismom na jugu Galije (od III. st. pr. Kr.), a potom latinicom. Među velikim natpisima na galskome ističu se Kalendar iz Colignya, na kojem su sačuvana galska imena mjeseci, te Brončana ploča iz Larzaca, na kojoj su zapisane neke magijske formule. Iako se navodi da se na većem dijelu teritorija prestao govoriti već krajem I. st. naše ere, ne može se posve točno utvrditi kada je galski izumro, no tomu je zacijelo prethodilo dugo razdoblje galsko-(vulgarno)latinskoga bilingvizma. Prema nekim svjedočanstvima, galski se u V. st. još govorio u seoskim područjima današnje Francuske, a iz galskoga je očuvan i priličan broj posuđenica i imena mjesta u francuskome, npr. alouette ‘ševa’, starofranc. aloe < galski *alauda, chêne ‘hrast’ < galski *kassanos, itd., Lyon < Lug(u)dunum: risov grad itd. Unatoč razmjerno velikomu broju tekstova, gramatika galskoga nije još dovoljno dobro poznata; za razliku od otočnih keltskih jezika, galski je još imao posve očuvan sustav padežnih nastavaka koji podsjećaju na latinski, no glagolski sustav u tom jeziku bio je vrlo različit u odnosu prema irskomu i velškomu.
