Gavazzi [gava'ci], Artur, hrvatski geograf (Split, 14. X. 1861 – Zagreb, 12. III. 1944). Studij geografije i povijesti završio je 1886. na Mudroslovnome fakultetu u Zagrebu. Od 1886. do 1911. radio je kao srednjoškolski nastavnik u Zagrebu, Gospiću, Karlovcu i Sušaku. Usavršavao se u Beču, gdje je doktorirao 1891. Godine 1911. prešao je na Katedru za geografiju Mudroslovnoga fakulteta u Zagrebu, gdje je 1914. postao izvanredni profesor. Od 1920. bio je redoviti profesor na Filozofskome fakultetu u Ljubljani. Ondje je utemeljio Geografski zavod kojega je bio dekan (1921–22). Ponovno je radio na Filozofskome fakultetu u Zagrebu od 1927. do umirovljenja 1939. Odmah nakon povratka u Zagreb utemeljio je Zavod za fizičku geografiju (predstojnik do 1944). Godine 1929. pokrenuo je Hrvatski geografski glasnik, kojega je bio prvi urednik (1929–36). Od 1917. bio je redoviti član JAZU-a. Bavio se klimatologijom, meteorologijom, hidrogeografijom, oceanografijom, geomorfologijom (osobito morfometrijom) te jezikoslovljem. Proučavao je silu težu u Hrvatskoj. Izrađivao je geografske karte i surađivao u Hrvatskoj enciklopediji (1941–42). Glavna djela: Isonefe hrvatskih krajeva (Glasnik Hrvatskoga naravoslovnoga družtva, 1888), Gramatika španjolskoga jezika (1890), Ušće rijeke Krke (u: Godišnje izvješće kralj. velike realke…, 1890), Geneza Plitvičkih jezera (Glasnik Hrvatskoga naravoslovnoga družtva, 1904), Krška jezera (Die Seen des Karstes, 1904), Pravopisni rječnik (1906), O pomicanju morske vode u Kvarnerskom zavalju (1915), Prilozi za limnologiju Plitvica (1919), Opća geografija, I. Astronomijska geografija (1929), Sjeverna Evropa (1931), Otkrivanje zemalja (1939), Apeninske zemlje i susjedna Padsko-venetska zavala (1942).
