Gelo, Jakov, hrvatski ekonomist i demograf (Kovačići kraj Livna, BiH, 12. III. 1947). Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je (1969) i doktorirao (1983) tezom Promjene demografskih karakteristika u SR Hrvatskoj od 1780. do 1980. godine (koju je, dopunivši je, objavio 1987. kao knjigu Demografske promjene u Hrvatskoj od 1780. do 1981.) te je ondje radio od 1971. do umirovljenja 2014 (od 2004. kao redoviti profesor); 2015. izabran je u zvanje profesor emeritus. Usavršavao se u Nacionalnome demografskom institutu u Parizu, pokrenuo je (2005) i vodio poslijediplomski doktorski studij Povijest stanovništva na zagrebačkom i dubrovačkom sveučilištu, bio ravnatelj Državnoga zavoda za statistiku (1991–95. i 2004–05) te predsjednik Hrvatskoga društva statističara (2005–06). Bavi se općom i povijesnom demografijom te je, obrađujući stanovništvo Hrvatske i svijeta u pretpopisnim razdobljima, koncipirao nove i modificirao stare metode procjene i izračuna broja i strukture stanovništva na osnovi nepotpunih statističkih izvora. Proučava i demografske čimbenike gospodarskoga razvoja Hrvatske, napose problem depopulacije. Koautor je knjige Temeljne značajke demografskog razvoja Hrvatske: bilanca 20. stoljeća (2005., s Anđelkom Akrapom, Ivanom Čipinom i Vesnom Kudumijom).
