gentrifikacija (prema engl. gentry: gospodski stalež), proces transformacije i revitalizacije siromašnijih dijelova urbanoga prostora, često povijesnih gradskih jezgra ili užih gradskih središta, katkad i cijelih gradskih četvrti. Uglavnom započinje povećanim interesom za ulaganje u nekretnine u središtu grada što dovodi do rasta njihove vrijednosti. Zbog povećanih cijena nekretnina i viših životnih troškova autohtono, obično radničko stanovništvo prisiljeno je iseliti se, najčešće na rubno područje grada (predgrađa, ruralni prostor ili satelitski gradovi), a središta gradova umjesto stambenih radničkih naselja postaju prostori na kojima se grade luksuznije nekretnine u koje se doseljavaju pripadnici srednjega sloja i visokoobrazovani pojedinci. Osim fizičkih, gentrifikacija vodi i do funkcionalnih promjena prostora pa prostore koji su zadovoljavali svakodnevne potrebe stanovništva (poput lokalnih trgovina) zamjenjuju objekti poput restorana, kavana, galerija i sl. Gentrifikaciju katkad provode javne vlasti koje infrastrukturno opremaju ili na neki drugi način ulažu u središte/četvrt grada, a katkad je uvjetovana privatnim ulaganjima.
Pojam gentrifikacija prva je uporabila britanska sociologinja Ruth Glass (1912–1990), a dodatno su ga razradili Neil Smith (1979) iz ekonomskoga i David Ley (1996) iz sociokulturnoga aspekta. Obično je povezan s procesima deindustrijalizacije i urbanizacije te je danas nezaobilazna tema u svim područjima koja se bave razvojem gradova, često povezana s povećanjem društvene nejednakosti, segregacijom ili isključenosti. Uz pojam gentrifikacije javljaju se i srodni pojmovi ruralna gentrifikacija (rural gentrification; postoji u naseljima i manjim gradovima u ruralnim područjima), gentrifikacija novogradnje (new-build gentrification; izgradnja novih stambenih i uredskih objekata u središtima gradova), supergentrifikacija (super gentrification; gentrifikacija već gentrificiranoga područja, uvjetovana doseljavanjem pojedinaca s većim ekonomskim kapitalom od onih doseljenih u prethodnome valu) i okolišna gentrifikacija (environmental gentrification; objedinjuje termine ekološka ili zelena gentrifikacija / ecological or green gentrification, a odnosi se na ozelenjivanje okoliša te izgradnju ekološki i energetski prihvatljivih stambenih objekata čime taj prostor postaje poželjniji te mu raste vrijednost nekretnina i najamnina).
Proces gentrifikacije započeo je početkom XX. st. u Parizu, a od 1930-ih javlja se i u drugim gradovima Europe te SAD-a. Neke su gentrificirane četvrti Greenwich Village i High Lane u New Yorku, Hoboken u New Jerseyu, Cabrini-Green u Chicagu, Notting Hill u Londonu i Grünerløkka u Oslu. Ekološka gentrifikacija High Linea na zapadnoj strani Manhattana (New York) rezultirala je izdizanjem željezničke pruge; na njezinu je mjestu otvoren park sa šetnicom. Novouređeni prostor privukao je turiste i lokalne posjetitelje te potaknuo izgradnju novih nekretnina, uglavnom ekskluzivnih stambenih zgrada.
