struka(e):

geostrofička ravnoteža (geo- + grč. στρέφεıν: okretati, vrtjeti), stanje Zemljine atmosfere ili oceana u kojem su izjednačene horizontalna komponenta sile gradijenta tlaka i Coriolisova sila. Sila gradijenta tlaka nastaje zbog razlike tlaka u fluidu, a očituje se u ubrzanom gibanju čestica iz područja višega tlaka prema području nižega tlaka. Coriolisova sila djeluje u sustavima koji se rotiraju, a očituje se u zanošenju struje čestica udesno na sjevernoj Zemljinoj hemisferi i ulijevo na južnoj hemisferi. Strujanje se zakreće sve dok se ne izjednače horizontalna komponenta sile gradijenta tlaka i Coriolisova sila. Kada je postignuta geostrofička ravnoteža, ukupna sila koja djeluje na česticu jednaka je nuli te se čestica giba jednoliko po pravcu, i to tako da visoki tlak ostavlja s desne strane na sjevernoj hemisferi, a s lijeve strane na južnoj hemisferi.

Geostrofički vjetar je strujanje zraka u uvjetima geostrofičke ravnoteže.

Citiranje:

geostrofička ravnoteža. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 1.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/geostroficka-ravnoteza>.