gerund (gerundij) (kasnolat. gerundium, od lat. gerere: činiti, raditi).
1. U latinskom jeziku, glagolska imenica koja nadomješta nepostojeće padeže infinitiva. Upotrebljava se bezlično, a označava glagolsku radnju samu po sebi (npr. ars legendi, umijeće čitanja); posvjedočen je i u ostalim italskim jezicima. Stručnjaci se ne slažu u tome da li se gerund razvio iz gerundiva ili obratno.
2. U engleskoj gramatici, glagolska imenica na -ing, koja zadržava neke osobine glagola.
3. U slavenskim jezicima, kadšto naziv za glagolski pridjev prošli ili sadašnji.
