Glavan, Darko, hrvatski glazbeni kritičar i povjesničar umjetnosti (Rijeka, 29. VI. 1951 – Varaždin, 13. VII. 2009). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1975. je diplomirao povijest umjetnosti i komparativnu književnost. Od 1982. radio je kao kustos Muzejskoga prostora (danas Galerija Klovićevi dvori), poslije Muzeja Mimara, kojega je od 2003. bio voditelj odnosa s javnošću. Od 2003. do 2009. bio je predsjednik Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara. Istaknuo se retrospektivnim izložbama Antuna Motike (2002), Vlade Kristla (2007), Milana Trenca (2007), priredivši popratne kataloge i monografije, a osobito se zanimao za crtež i strip (koautor je izložaba Strip u Hrvatskoj 1867–1985. u Zagrebu 1986. i La bande dessinée en Yougoslavie 1866–1986. u Parizu 1986. te Andrije Maurovića u Zagrebu 2007). Likovne kritike objavljivao je od 1970., a glazbene kritike počeo je pisati u časopisu Pop Express 1969., stekavši ugled jednoga od vodećih hrvatskih i jugoslavenskih glazbenih kritičara posvećenih isključivo rock-glazbi (objavljujući u popularnim časopisima Džuboks, Heroina, Start, Studio i Tina). Osobito je značajna njegova suradnja potkraj 1970-ih i početkom 1980-ih u tjedniku Polet; nizom članaka, sabranih u knjizi Punk (1980), potvrdio je status lucidnog analitičara suvremenih popularnokulturnih i glazbenih fenomena, osobito novoga vala i punka, temama rock-kulture pristupajući ravnopravno, onkraj granice između visoke i popularne kulture. Koautor je više glazbenih biografija (Ništa mudro: Bijelo dugme, s Draženom Vrdoljakom, 1981; The Rolling Stones – Rock ’n’ Roll Babilon, 1998., Prljavo kazalište: sve je lako kad si mlad, 2001., obje s Hrvojem Horvatom). Dobio je nagradu Porin za životno djelo 2010.
