struka(e): biokemija
ilustracija
GLUKOZA

glukoza (od grč. γλυϰύς: sladak) (dekstroza, grožđani šećer), C6H12O6, monosaharid, najčešći ugljikohidrat u biljnome i životinjskom tkivu, gdje se nalazi slobodna ili u sastavu oligosaharida i polisaharida. Glukoza je heksoza (šećer sa šest C-atoma) i aldoza, jer sadrži aldehidnu skupinu. U prirodi dolazi kao D-glukoza, gdje D označava konfiguraciju na C-atomu u položaju 5. U prirodi postoje dva ciklička oblika (anomera) D-glukoze:

Oba se ciklička oblika nalaze u prirodnim polisaharidima. U celulozi, najčešćoj molekuli u prirodi, jedinice glukoze povezane su s β-1,4-glikozidnim vezama (→ glikozidi), dok su u glikogenu i škrobu pretežno vezane α-1,4-glikozidnim vezama, a na mjestima grananja polimera i α-1,6-glikozidnim vezama.

Glukoza je najvažnije metaboličko gorivo. Sintetiziraju je biljke procesom fotosinteze i pohranjuju u polimernom obliku kao škrob. U čovjekovu probavnome sustavu škrob se hidrolizira u glukozu, koja se resorbira u krvni optok i iskorištava u glikolizi (→ bioenergetika) i drugim metaboličkim procesima. Višak glukoze pohranjuje se u obliku glikogena. Slobodna glukoza u krvi prosječna čovjeka zaliha je energije od oko 170 kJ, dok je u glikogenu (čak i nakon noćnog gladovanja) pohranjeno još 2500 kJ. Neki organi, poput mozga, gotovo isključivo ovise o glukozi kao metaboličkome gorivu. Ravnotežu između slobodne i polimerizirane glukoze kontroliraju hormoni.

Aldehidna skupina glukoze kemijski reagira s amino-skupinama bjelančevina. Zato je povećanje koncentracije glukoze u krvi štetno. (→ šećerna bolest)

Citiranje:

glukoza. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 8.10.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/glukoza>.