Gojak, Nikola, hrvatski ljetopisac (Veliko Brdo kraj Makarske, 25. VII. 1680 – Makarska, 3. XII. 1772). Više filozofsko-teološko školovanje nastavio 1705. na talijanskim učilištima u Beneventu i Toskani. U domovinu se vratio 1712. i djelovao uglavnom u Makarskoj, gdje je u više navrata bio gvardijanom (1717–20., 1723–25., 1728–31., 1739–42. i 1753–54). Kao trajni čuvar samostanskog arhiva u Makarskoj, mnogo je pisao. U rukopisu mu je ostao Ljetopis (poznat kao Gojakov ljetopis), u koji je hrvatskim jezikom i pismom bosančicom bilježio tijekom 1712–72. meteorološke promjene, društvene događaje, prilike u franjevačkom redu i crkvi, parnice, ratove, prirodne i druge nepogode, kugu, glad, stanje poljodjelstva i ribolova u Makarskoj i drugim hrvatskim krajevima. Prepisao je i dopunio Libretin P. Šilobadovića za razdoblje 1786–90. te Ljetopis fra Marka iz Vasiljeva Polja. Glavno djelo Gojakov ljetopis kritički su za tisak priredili J. A. Soldo i Ante Bešlić te objavili u knjizi Makarski ljetopisi XVII. i XVIII. stoljeća (1994., str. 83–241).
