Gómez [go'mes], Juan Vicente (puno prezime Gómez Chacón), venezuelski general i političar (La Mulera kraj grada San Antonio del Táchira, 24. VII. 1857 – Maracay, 17. XII. 1935). Mestičko-indijanskog podrijetla, bio je sitni posjednik u saveznoj državi Táchira u venezuelskim Andama, zbog sudjelovanja u pobuni protiv predsjednika Joaquína Crespa 1892. prognan je u Kolumbiju odakle se vratio 1899. sudjelujući u novoj pobuni koju je vodio Cipriano Castro te je s Castrovim dolaskom na predsjednički položaj postao potpredsjednik republike, a 1908., za Castrove odsutnosti, državnim je udarom preuzeo vlast. Vladao je do smrti, bilo kao predsjednik (1908–13., 1922–29. i 1931–35), bilo na položaju vrhovnog zapovjednika vojske (1914–22., 1929–31), vladajući preko svojih eksponenata, formalnih predsjednika. Iako je isprva oslobodio političke zatvorenike i vratio slobodu tiska, ubrzo je uspostavio represivnu diktaturu, potpuno dokinuvši građanske slobode te proganjajući i zatvarajući političke protivnike. Prihodi od širokih koncesija stranim, napose američkim, kompanijama za eksploataciju nafte stabilizirali su gospodarstvo te je do 1930. otplaćen vanjski dug zemlje, ali je došlo do daljnjeg širenja korupcije (napose njegove osobne), a usprkos razvoju infrastrukture socijalne razlike ostale su nepromijenjene.
