Gregora, Nikefor (grčki Nıϰηφόρος ὁ Γρηγορᾶς, Nikēphóros hο Grēgorãs, latinizirano Nicephorus Gregoras), bizantski povjesničar i znanstvenik (Herakleja Pontska, danas Ereğli, Turska, oko 1295 – ? Carigrad, između 1359. i 1361). Školovao se u Carigradu, gdje mu je zaštitnikom i savjetodavcem bio patrijarh Ivan XIII. Glikis (Glykys), a učiteljem Teodor Metohit. Car Andronik II. ponudio mu je zvanje hartofilaksa (arhivara patrijaršije). Za Andronika III. (1328–41) Gregora je izgubio svu imovinu i prekinuo predavačku djelatnost. U javni život vraćao se postupno kao protivnik hezihazma i Grgura Palame. Za carigradskog sinoda 1351. došao je u otvoren sukob s carem Ivanom VI. Kantakuzenom, zaredio se i stao na čelo Palaminih protivnika. Od ljeta 1351. do careve smrti 1354. bilo mu je zabranjeno napuštanje samostana. Bavio se teologijom, filozofijom, astronomijom, poviješću, retorikom i gramatikom. Napisao je više hagiografskih, polemičkih, filozofskih, gramatičkih i književnih djela. Najpoznatije mu je djelo Bizantska povijest (Ῥωμαϊϰὴ ἱστορία), u kojoj je opisao događaje od 1204. do 1358/59. U načinu izlaganja ugledao se na Platona.