Gudelj, Petar, hrvatski pjesnik (Podosoje kraj Imotskoga, 29. IX. 1933 – Zagreb, 13. II. 2025). Diplomirao je 1959. opću književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje je živio do 1990., radeći u Zavodu za udžbenike do 1972., a potom kao profesionalni književnik. Do kraja 1980-ih objavio je četrnaest zbirki pjesama, npr. Ruke, suze i čempresi (1956), Isus je sam (1961), Pas, psa, psu (1967), Suhozidina (1974), Štit (1979), Ilirika (1980), Mit i med (1982), Hesperidske jabuke (1986) i Europa na tenku (1987). Sve je dotad tiskane zbirke, uz šest neobjavljenih, sabrao pod naslovom Golubice nad jamama (I–III, 1993). Središnji mu je tematsko-motivski sklop vezan za sredozemni krajolik, život i mit, a služi se naglašenim pjesničkim slikama i uveličanim metaforama te škrtim rječnikom s jakim riječima, često himničke intonacije i biblijskoga vokabulara; od generacijski mu katkad srodne poetike »krugovaša« odvajaju ga uočljiva nadrealistička i folkloristička sastavnica (oslonac o usmenoknjiževni stih) pa je u kritici zvan »folklornim nadrealistom«. Svoj je pjesnički program »sustavne mitopoetizacije« pročistio i zaokružio u kasnim, opsežnim zbirkama iznimne kritičke recepcije Duša tilu (2010), Sve što si donio iz planine (2012), Da zađe mjesec da izađe sunce (2017) te Munje i naranče (2018), kao i u dnevničkim, lirsko-proznim knjigama Za svojim pjesmama (2020), Dva ili tri ljeta, dvije ili tri zime (2021), Gora oko dvora (2023). Izabrane pjesme objavio je u knjigama Pelazg na mazgi (2004) i Zemlja u jeziku (2022). Dobitnik je Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (2010).
