Gudučani ili Gačani (Guduskani, Guduščani, latinski Guduscani, Goduscani), pleme. Spominju se samo u djelima Franački anali (Annales regni Francorum) i Život cara Ludovika (Vita Hludowici imperatoris), nastalima u prvoj polovici IX. st. Prema većinom prihvaćenom tumačenju njihov je knez 818. bio Borna (dux Guduscanorum), koji je kao franački saveznik ratovao protiv Ljudevita, kneza Donje Panonije. Za tog ratovanja, tijekom bitke na Kupi 819., Gudučani su napustili Bornu i prešli Ljudevitu, ali ih je on ubrzo potom opet pokorio.
Područje naseljenosti plemena početkom IX. stoljeća predmet je historiografskih rasprava. Njihovo se ime većinom dovodilo u vezu s hrvatskom županijom Gackom (grčki Γουτζήϰα, Goutzḗka), koju u X. st. spominje Konstantin VII. Porfirogenet u djelu O upravljanju carstvom, te ih se shodno tome nazivalo Gačanima. Budući da Konstantin navodi kako županije Krbava, Lika i Gacka na svome čelu imaju zasebna bana, kao posrednika prema hrvatskom vladaru, moguće je pretpostaviti kako je opstojao poseban status unutar hrvatske države, čak i nakon što je zajednica izgubila svoje ime. Napuštanje Borne tijekom borbe s Ljudevitom također se može povezati s nezadovoljstvom Gudučana čiji je gentilni knez, zadobivši uz potporu Franačke naslov kneza Dalmacije (819) i Liburnije (821), središte svoje države premjestio bliže priobalju. U novije doba javilo se tumačenje prema kojem bi etnonim bio povezan s rijekom Gudučom, odnosno pripadnici skupine živjeli su uz tok rijeke koja teče središtem ranosrednjovjekovne hrvatske države te se nazivali Gudučani. Iako pitanje prostorne rasprostranjenosti plemena ostaje otvoreno, neupitno je da do X. st. gube zasebno ime i identitet uključivanjem u širu teritorijalno-političku zajednicu Hrvata.
