hadij (engl. Hadean, prema Had), u geološkoj kronologiji Zemlje najstariji eon, koji započinje formiranjem Zemlje prije približno 4567 milijuna godina i završava prije približno 4031 milijun godina (→ kronostratigrafija). Ne postoji njegova općeprihvaćena podjela; prema jednoj od klasifikacija (Goldblatt i dr., 2010) dijeli se na tri ere (paleohadij, mezohadij i neohadij).
Prema najprihvaćenijoj teoriji, formiranju Zemlje i cijelog Sunčeva sustava prethodila je eksplozija supernove u njezinu susjedstvu. Iz oblaka plinova i prašine formiralo se Sunce, a postupno i planeti. Približno 45 milijuna godina nakon što su planeti stvoreni došlo je do udara planeta Teje (Theia), veličine Marsa, o Zemlju, a od izbačenog materijala u Zemljinu orbitu formiran je Mjesec. Na Zemlji ne postoje stijene iz toga razdoblja osim meteorita (od prije približno 4,6 milijardi godina). Tijekom prvih 800 milijuna godina površina Zemlje mijenjala se iz tekućeg u kruto tijelo; u tom je razdoblju diferencijacijom formirana Zemljina kora. Pritom su teži elementi poput željeza i nikla tonuli, dok su se lakši, posebice silicij i vodik, kretali prema površini. Započelo je i otpuštanje plinovitih molekula (poput vode, metana, amonijaka, vodika, dušika i ugljikova dioksida). U odnosu na današnje doba, atmosfera nije bila pogodna za život, a atmosferski tlak bio je vjerojatno veći od 250 atm. Početna para atmosfere formirala se od vode iz kometa i hidratnih minerala. Padaline su počele stvarati oceane prije 4,3 do 4,4 milijarde godina. Stvaranjem kore započeli su i procesi njezine erozije, subdukcije i metamorfizma, koji su na kraju oblikovali granitnu koru. Zemljina geološka povijest počinje s najstarijim očuvanim stijenama. U zapadnoj su Australiji 1983. otkriveni pješčenjaci u kojima su nađeni cirkoni stari 4,2 milijarde godina. S obzirom na to da je riječ o pješčenjacima, oni predstavljaju stijene koje su nastale erozijom još starijih naslaga. Starost amfibolitnih naslaga u pokrajini Québec u Kanadi procijenjena je na 4,28 milijardi godina.
