Hamm, Josip, hrvatski slavist (Gat kraj Valpova, 3. XII. 1905 – Beč, 23. XI. 1986). Klasičnu je gimnaziju završio 1924. u Osijeku, a slavistiku i germanistiku 1929. u Zagrebu. Bio je srednjoškolski profesor u Prištini, Karlovcu i Zagrebu. Doktorirao je 1934. disertacijom o Matiji Petru Katančiću. Kao honorarni lektor radio je od 1941. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Stalni je sveučilišni lektor za poljski jezik postao 1946., docent za slavensku filologiju s osobitim obzirom na staroslavenski jezik 1948., izvanredni profesor 1954., redoviti 1958., redoviti profesor slavenske filologije i voditelj Katedre za slavistiku bečkoga Filozofskoga fakulteta 1960., a profesor emeritus 1976. Redoviti član JAZU-a od 1977., pravi član Austrijske akademije znanosti od 1966. i dopisni član Makedonske akademije nauka i umjetnosti od 1979. Dobio je Nagradu za životno djelo 1985. – Raspon Hammove djelatnosti kao profesora i kao znanstvenika vrlo je širok, od poljskoga, hrvatskoga i staroslavenskoga do gradišćanskohrvatskoga jezika, poredbene slavenske gramatike, paleoslavistike, književne i kulturne povijesti. U slavističkome opusu dominiraju mu filološke studije hrvatskoglagoljičkoga korpusa te poredbenogramatička i teorijska istraživanja iz povijesti slavenske filologije. Njegove znanstvene tekstove odlikuju argumentiranost i erudicija, širina u poznavanju podataka te kriticizam. Radove je objavljivao u domaćim i europskim uglednim publikacijama iz mnogih jezikoslovnih disciplina, iz akcentologije, fonologije, dijalektologije (Štokavština Donje Podravine, 1949), leksikologije, leksikografije (urednik Njemačko-gradišćanskohrvatsko-hrvatskoga rječnika, 1982). Napisao je udžbenike poljskoga (Poljski jezik: čitanka i gramatika savremenog poljskog književnog jezika s kratkim rječnikom, 1935; Pregled gramatike poljskog jezika, 1936), staroslavenskoga (Gramatika starocrkvenoslavenskoga jezika, 1947., 2. i 3. izdanje pod naslovom Staroslavenska gramatika; Čitanka starocrkvenoslavenskog jezika s rječnikom, 1947) i hrvatskoga jezika (Grammatik der serbokroatischen Sprache, 1967). Sa Svetozarom Rittigom i Vjekoslavom Štefanićem 1952. osnovao je Staroslavenski institut u Zagrebu (izrastao iz Staroslavenske akademije u Krku), sudjelovao u pokretanju institutskih časopisa Slovo (kojemu je urednikom do 1960) i Radovi Staroslavenskog instituta, a aktivno je bio uključen i u rad časopisa Jezik (1952–60). Bio je urednik mnogih publikacija, član i predsjednik različitih međunarodnih strukovnih tijela.