harmonizacija prava, postupak kojim se između određenih pravnih poredaka postiže usklađenost zakonodavstava. Harmonizacija prava razlikuje se od unifikacije prava, kojom se postiže jedinstvenost rješenja. Harmonizirati se mogu materijalna, kolizijska i procesna pravila. Za Republiku Hrvatsku najznačajnija je harmonizacija prava unutar Europske unije, koja se poduzima radi uklanjanja zapreka koje sprječavaju slobodno kretanje roba, usluga, osoba i kapitala unutar Europske unije, ili iskrivljuju uzajamne uvjete za tržišno natjecanje između različitih država članica. Ta se harmonizacija ostvaruje, u pravilu, putem Smjernica, koje donosi Europski parlament na temelju čl. 249. Sporazuma o osnivanju. Smjernice se ne moraju odnositi na sve države članice, već se mogu odnositi na jednu ili više članica Unije. Obvezne su glede cilja koji se treba ostvariti, dok članice slobodno odlučuju o obliku i načinu u kojem će izvršiti promjene unutarnjeg zakonodavstva. Europski je parlament 12. XII. 2001. ratificirao Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Republikom Hrvatskom, kojim je Hrvatska, kao pridružena članica Unije, dužna poduzeti mjere harmonizacije prava.
