hazena (češki házená: rukomet, od házeti: bacati), pretežno ženska sportska igra loptom između dviju ekipa, u kojoj se loptu rukom vodi, dodaje i ubacuje u protivnička vrata, s ciljem postizanja više pogodaka od suparnika. Potječe iz Češke i nalikuje rukometu, zbog čega ju se katkad naziva češkim ili narodnim rukometom.
Nastala je prema pravilima igre cílová (terčová), koja je 1905. doradio Václav Karas, a 1908. dodatno prilagodio Antonín Krištof koji se smatra začetnikom hazene (1907. osnovao je prvi klub). Igra brzo stječe popularnost među ženskom mladeži u Češkoj, 1911. Češki olimpijski odbor potvrdio ju je kao sport. Posredovanjem praških studenata iz Ruskoga Carstva dospjela je u Ukrajinu do 1910 (ondje poznata kao handbol), čehoslovačke su je igračice 1922. prikazale u Parizu i Monte Carlu, a prvu reprezentativnu utakmicu odigrale su 1923. u Pragu Čehoslovačka i Francuska (9 : 2). U Pragu 1930. i Londonu 1934. održana su i jedina svjetska prvenstva. Do danas je igra stanovitu popularnost očuvala u Češkoj, dok ju je drugdje nedugo nakon II. svjetskoga rata istisnuo rukomet.
Ekipu čini sedam igrača (vratar, branič, dva pomagača i tri napadača), utakmica traje dva poluvremena po 25 minuta kod žena (30 minuta kod muškaraca), s odmorom između poluvremena. Igralište je pravokutna tlocrta, duljine 48 do 51 m i širine 30 do 34 m, podijeljeno na tri polja (zone). Na sredini poprečnih linija na krajevima igrališta nalaze se vrata (unutarnje visine 2,4 m i širine 2 m), ispred kojih je polukružni vratarov prostor (polumjera 6 m) s linijom za kazneni udarac (šesterac). Vratar i branič mogu se slobodno kretati u obrambenom polju, pomagači u srednjem te obrambenom (uz iznimku vratarova prostora), a napadači u srednjem i u polju protivničke obrane. Loptu se u vrata može ubaciti isključivo izvan vratarova prostora. Igrač pri vođenju smije nositi loptu najviše tri koraka, držati ju najviše tri sekunde, do triput uzastopce baciti ju uvis iznad glave i/ili dvaput uzastopce o podlogu; dodavanja su moguća na udaljenosti od barem 2 m, nisu dopušteni dodiri lopte nogom ispod koljena. Za prekršaje se dosuđuje slobodno bacanje u korist protivničke ekipe, za one teže kazneni udarac.
U Hrvatskoj se hazena (isprva nazvana rukometom) pojavila 1920. kao interna školska igra u đačkom klubu Olimpija iz Slavonskog Broda, iste su godine osnovane sekcije u židovskim sportskim klubovima u Vukovaru i Osijeku, a prva javna utakmica odigrana je 10. VIII. 1920. u Osijeku, kada su igračice Vukovara pobijedile domaće (4 : 1). Nakon Slavonije počinje se igrati u Varaždinu, Čakovcu, Križevcima i Karlovcu, potom u Zagrebu, najprije 1921. u II. ženskoj realnoj gimnaziji, a ubrzo su sekcije za hazenu osnovane u najznačajnijim zagrebačkim klubovima: 1922. u HAŠK-u pa Concordiji te 1923. u Građanskom. Prvu javnu utakmicu u Zagrebu odigrale su u ljeto 1922. dvije HAŠK-ove ekipe, a potom se održao i prvi međunarodni susret u Hrvatskoj, između HAŠK-a i ekipu Židenica iz Brna (3 : 12). Jugoslavenski hazena savez utemeljen je 1924., državno prvenstvo igralo se deset puta između 1925. i 1938., najuspješnije je bila Concordija sa šest naslova (1927., 1931–34., 1937), a od ekipa iz Hrvatske natjecanje su osvajale i Viktorija iz Slavonskoga Broda (1935) te HAŠK (1938). Concordijine članice činile su glavninu jugoslavenske reprezentacije prigodom osvajanja Svjetskoga prvenstva 1934. te drugoga mjesta na tom natjecanju 1930 (turnir je osvojila Čehoslovačka). Poslije II. svjetskog rata igranje je obnovljeno 1948., u Zagrebu je 1950. osnovan Hazena savez Hrvatske, koji je rasformiran već 1951., nakon čega su sve ekipe uključene u rukometna natjecanja.
