Heinlein [hại'nlain], Robert A(nson), američki pisac (Butler, Missouri, 7. VII. 1907 – Carmel-by-the-Sea, California, 8. V. 1988). Pristupivši vojsci, diplomirao je 1929. inženjerstvo na vojnopomorskoj akademiji u Annapolisu, ali je 1934. umirovljen zbog tuberkuloze. Okušao se potom u različitim poslovnim pothvatima te se politički aktivirao u Californiji (u kampanji Uptona Sinclaira 1934). Kao pisac debitirao je 1939. u časopisu za znanstvenu fantastiku Astounding, a nakon II. svjetskoga rata, za kojega je radio kao civilni inženjer u zrakoplovstvu, profesionalno se posvetio pisanju, objavivši 32 romana i šezdesetak kratkih priča. Uz Isaaca Asimova i Arthura C. Clarkea čini tzv. veliku trojku najčitanijih autora angloameričke znanstvene fantastike tzv. zlatnoga doba (sredina XX. st.), ujedno i »tvrde« znanstvene fantastike (hard SF), temeljene na prirodnim znanostima i racionalnome, kritičkome mišljenju. Kanonskoj jezgri žanra pridonio je – nasuprot europskom književnom zaleđu druge dvojice – izrazito »američkim« pristupom razvidnim u izravnoj naraciji karakterističnoj za popularnu novinsku prozu (tzv. pulp-periodike, uz utjecaj Edgara Ricea Burroughsa), mahom s pripovjedačem u prvom licu koji spaja tehnički žargon i kolokvijalnost, te proturječno sagledavanim filozofijskim i društvenokritičkim sadržajima. Obilježje je njegovih junaka korjeniti individualizam povezan s različitim ideološkim slojevima (anarhizam, antimilitarizam, libertarijanizam, misticizam), primjetnima bilo u fikcijskome svijetu, bilo u samome pripovjednom diskursu. Predmet njegove kritike (u znanstvenofantastičnome postupku očuđenja) često su rasni odnosi pa, u kontekstu SAD-a sredine XX. st., za likove svojih romana smještenih u »buduću povijest« postavlja nebijele osobe, kao u nagrađivanome Zvjezdani jurišnici (Starship Troopers, 1959), najcjenjenijem primjeru podžanra tzv. militarističke znanstvene fantastike (military SF), o vojnom sukobu ljudi s kukcolikim izvanzemaljcima, koji je prividno apologija fašistoidnoga militarizma, vojničke solidarnosti i ratničkog zanosa (što je romanu priskrbilo kontroverzan status i prigovore lijevih liberalnih krugova), a zapravo ironijski podriva ratnu propagandu i instituciju vojske. Političku znanstvenu fantastiku Heinlein je potom razradio u dvama romanima koji su u kontrakulturi 1960-ih stekli kultni status: Stranac u stranoj zemlji (Stranger in a Strange Land, 1961), o Zemljaninu koji, odgojen među Marsovcima, rodnomu planetu donosi oslobođenje i Luna je okrutna ljubavnica (The Moon Is a Harsh Mistress, 1966), o pokušaju revolucije i uspostavi anarhističke zajednice na Mjesecu; oba su romana ponajprije anarhističke pripovijesti o principima individualizma i libertarijanizma (prvi i satira institucionalizirane religije), a pripovjedači slabo prikriveni glasnogovornici autorova svjetonazora, obilježena seksualnom politikom (napose u afirmativnim prikazima nudizma i poligamije, ali i eugenike) koja je u kasnijoj recepciji zbog jednostrana prikaza ženskih likova doživljena kao regresivna. Od ostalih romana ističu se nagrađeni Dvostruka zvijezda (Double Star, 1956), politička pripovijest o glumcu koji preuzima život političara kojega je u javnosti zamjenjivao, i Vrata u ljeto (The Door into Summer, 1957), romansa koja spaja dvije rane forme znanstvene fantastike, pripovijest o buđenju spavača u budućnosti i vremensko putovanje, te 12 romana napisanih 1947–58. koji pripadaju ciklusu vrsno ispripovijedane omladinske proze o osvajanju svemira, s junacima na pragu zrelosti. Kasnomu, retorički opterećenu opusu, u kojem se kao provodni lik pojavljuje dugovječni junak Lazarus Long i u kojem do krajnosti razvija svoje opsesivne teme paralelnih dimenzija, slobodne ljubavi i solipsizma kao čina stvaranja stvarnosti, pripadaju romani Dovoljno vremena za ljubav (Time Enough for Love, 1973), Broj zvijeri (The Number of the Beast, 1980), Mačka koja prolazi kroza zidove (The Cat Who Walks Through Walls, 1985) i Otploviti onkraj sumraka (To Sail Beyond the Sunset, 1987), koji se nadovezuju na roman Metuzalemova djeca (Methuselah’s Children, 1958). Među kratkim pričama (mahom u ciklusu tzv. buduće povijesti) klasični su status stekle »I sazidao je zbrkanu kuću…« (»–And He Built a Crooked House–«, 1941), »Zeleni brežuljci Zemlje« (»The Green Hills of Earth«, 1947) te dvije o vremenskom putovanju, »Ja, mene, meni« (»By His Bootstraps, 1941) i »Tko ste vi drugi?« (»–‘All You Zombies’–«, 1959).
