Heinrich von Morungen [hại'nri fɔn mo:'ruŋən], njemački pjesnik (dvorac Morungen, oko 1150 – Leipzig, oko 1222). Iz viteškoga staleža, u mladosti na dvoru markgrofa od Meißena, u starosti se povukao u samostan sv. Tome. Minnesänger pod snažnim provansalskim utjecajem, poznavao i antičke pjesnike (Ovidije). Uz Reinmara i W. von der Vogelweidea, vrhunski predstavnik njemačkog srednjovjekovnog trubadurstva. Lirika mu je u znaku obožavanja žene i službe lijepoj dami, a ljubav je istodobno duhovna i demonska moć koja vodi u ludilo i smrt. Pjesme mu karakteriziraju formalno savršenstvo i velika glazbenost; u razdoblju romantizma popularizirao ih je J. L. Tieck. Suvremeno izdanje njegovih tekstova, s prijevodima i komentarom, izašlo je 1975.
