herbarij (lat. Herbarium), naziv za zbirke prešanoga sušenog bilja koje se uz povremenu dezinsekciju može sačuvati vrlo dugo. Biljke se u zbirku ulažu na herbarijskim arcima papira i razvrstavaju po vrstama, rodovima i porodicama u posebnim herbarijskim ormarima s odgovarajućim pretincima. Uza svaku biljku na herbarijskom arku nalazi se etiketa na kojoj su, ako je pravilno sastavljena, označeni naziv herbarijske zbirke, latinsko ime biljke, nalazište (lokalitet), tj. mjesto gdje je biljka ubrana, zatim stanište (biotop), tj. ekološke značajke nalazišta, datum sakupljanja, ime sakupljača i ime onoga tko je biljku odredio (determinirao), a mogu biti navedeni i drugi važniji podatci. Herbarijske zbirke vrlo su važan komparativni materijal u mnogim taksonomskim i florističkim, odnosno geobotaničkim istraživanjima, pa se najčešće nalaze uz botaničke institucije i prirodoslovne muzeje. U Hrvatskoj ima nekoliko herbarijskih zbirki. Najveća i najstarija je u Botaničkome zavodu Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu, ujedno i jedina pod preventivnom zaštitom te upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Ta je zbirka podijeljena na hrvatski herbarij (Herbarium Croaticum), gdje je zastupljena pretežno hrvatska flora, generalni herbarij (Herbarium generale) s biljkama iz mnogih područja svijeta, a kao posebna cjelina čuva se Herbarij Ive i Marije Horvat, gdje su pohranjene uglavnom biljke iz Hrvatske i ostalih područja jugoistočne Europe. Velike herbarijske zbirke, u kojima ima mnogo biljaka naše flore, nalaze se u Beču i Budimpešti jer su, osobito u XIX. st., hrvatsku floru istraživali mnogi inozemni istraživači. Recentni i ažurirani popis svih registriranih zbirki na svijetu, biljaka (herbariji), daščica različitih vrsta drva pouzdanoga botaničkog izvora (ksilariji ili ksiloteke), gljiva (fungariji) i alga (algariji), sadržan je u registru Index herbariorum. Unutar određenih herbarijskih zbirki mogu se nalaziti specijalizirane zbirke kao što su zbirke sjemena i plodova (karpološke zbirke) ili tradicionalno organizirane zbirke alga, mahovina i lišajeva (kriptogamske zbirke). Herbarijski primjerci također se pohranjuju kao digitalizirane kopije kako bi bili dostupniji za istraživanje i proučavanje.
