struka(e): elektrotehnika

hi-fi [hại'fai] (akronim od engl. high fidelity: visoka vjernost), izraz koji označuje da neki komercijalni elektroakustički uređaji (gramofoni, magnetofoni, kasetofoni, prijamnici, pojačala, zvučnici, slušalice) omogućuju visokokvalitetnu reprodukciju zvuka. Prvi se put pojavio 1935. na gramofonskoj ploči tvrtke RCA-Victor. Minimalni uvjeti što ih uređaji s oznakom hi-fi trebaju zadovoljavati propisani su normama, a ispitivanjem se može provjeriti odgovara li neki uređaj tim uvjetima.

Citiranje:

hi-fi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 18.7.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/hi-fi>.