struka(e): fizika

hidrostatska ravnoteža (hidro- + -statski) (hidrostatička ravnoteža), stanje fluida u kojem je zbroj djelovanja svih sila jednak nuli.

U geofizici, hidrostatska ravnoteža dijelova atmosfere ili oceana nastaje kada su izjednačene gravitacija i vertikalna komponenta sile gradijenta tlaka. Tada su plohe stalnoga tlaka i stalne gustoće horizontalne i nema vertikalnoga ubrzavanja. Što su slojevi atmosfere niži ili slojevi oceana dublji, veća je težina gornjih slojeva koji pritišću prema dolje, pa se hidrostatska ravnoteža uspostavlja pri većem tlaku.

U astrofozici, hidrostatska ravnoteža zvijezde je stanje u kojem se zvijezda ne širi i ne skuplja, tj. stanje u kojem su izjednačene gravitacija Fg (koja djeluje prema središtu zvijezde) i sila gradijenta tlaka Fp = Sdp (koja djeluje od središta, gdje je p tlak, S ploština, a dp razlika između tlakova na različitim udaljenostima od središta zvijezde, tj. Fg + Fp = 0). Jednadžba hidrostatske ravnoteže neke sferno simetrične zvijezde je: dp/dr = – Gmr ρ/r², gdje je dr debljina promatrane sferne ljuske unutar zvijezde, G gravitacijska konstanta, mr masa zvijezde unutar polumjera r, ρ srednja gustoća promatrane ljuske. Hidrostatska ravnoteža zvijezde je samoregulirajuća: ako se stvaranje energije u jezgri uspori, gravitacija nadvladava silu gradijenta tlaka i zvijezda se počinje sažimati, sažimanje povećava tlak plina i temperaturu, što dovodi do povećanja sile gradijenta tlaka i povratka ravnoteže.

Citiranje:

hidrostatska ravnoteža. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 21.5.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/hidrostatska-ravnoteza>.