struka(e): turska književnost
Hikmet, Nazim
turski književnik
Rođen(a): Solun, 17. I. 1902.
Umr(la)o: Moskva, 2. VI. 1963.

Hikmet, Nazim (tur. Nazim Hikmet Ran), turski književnik (Solun, 17. I. 1902Moskva, 2. VI. 1963). U Carigradu završio Pomorsku akademiju (1920), sudjelovao u turskom oslobodilačkom ratu i potom u Moskvi studirao ekonomiju (1922–24). Nakon povratka u Tursku zatvaran zbog komunističke djelatnosti; nakon 17 godina robije, emigrirao 1951. u Sovjetski Savez. U književnosti se javio 1917. Zbirkom pjesama 835 stihova (835 satır, 1929) utemeljio je tursko modernističko pjesništvo. Pod utjecajem Majakovskog oslobodio se tradicionalnih metričkih normi i uveo slobodni stih. Pisao je i romane, drame te satiričke komedije. Značajnija djela: Gioconda i Si-Ja-U (Jokond ile Si-Ja-U, 1929), Grad koji je izgubio glas (Sesini kaybeden Şehir, 1931), Ep o Šejhu Bedredinu (Şeyh Bedreddin Destani, 1936), Krv ne govori (Kan konuşmaz, 1965), Život je lijep brate (Yaşamak güzel şey be kardeşim, 1966).

Citiranje:

Hikmet, Nazim. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 17.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/hikmet-nazim>.