hiperon (hiper- + [elektr]on), barionska subatomska čestica građena od tri kvarka od kojih je barem jedan čudni (strani, s-kvark), a druga dva mogu biti obični kvarkovi koji čine protone i neutrone: gornji (u-kvark) i donji (d-kvark). Hiperoni su otkriveni u razdoblju od 1947. do 1964. Nazivani su po grčkim slovima: lambda-čestica (Λ0), tri sigma-čestice (Σ+, Σ0 i Σ−), dvije ksi-čestice (Ξ0 i Ξ−) i jedna, posljednja otkrivena, omega-čestica (Ω−). Imaju polucjelobrojni spin i pridržavaju se Fermi-Diracove statistike. Međudjeluju jakom nuklearnom silom. Njihovo je vrijeme poluraspada oko jedna desetinka nanosekunde, a najčešće se raspadaju na lakše hiperone, protone, neutrone i mezone (npr. Ω− → Ξ0 + π−, Ξ0 → Λ0 + π0, Λ0 → p+ + π−, Σ+ → n0 + π+). Svaki od sedam hiperona ima odgovarajuću antičesticu.