hipogej (grč. ὑπόγεıον, lat. hypogeum), prostorije iskopane i izgrađene u zemlji ili izdubljene u stijeni. Služile su kao grobnice, nastambe ili obredna mjesta, osobito u štovanju podzemnih (ktoničkih) božanstava i za obavljanje misterija (npr. u Mitrinu kultu). Grobnice izdubljene u stijeni obilježje su zapadnoeuropske megalitske kulture (Francuska, Malta, Pirenejski poluotok). Kod Grka i Rimljana hipogej označava bilo koju podzemnu prostoriju, podrum, kavez za životinje u amfiteatru.
