Hironaka Heisuke, japanski matematičar (prefektura Yamaguchi, 9. IV. 1931 – Tokyo, 18. III. 2026). Diplomirao je 1954. na Sveučilištu u Kyotu, a doktorirao 1960. na Harvardovu sveučilištu. Radio je kao profesor matematike na sveučilištima Brandeis (1960–63), Columbia (1964–68), Harvard (1968–92) i Kyoto (1975–85).
Bavio se Hilbertovim karakterističnim funkcijama, algebarskim varijetetima, rezolucijom singulariteta, geometrijom kompleksnih mnogostrukosti (Hironakin primjer) i dr. Za doprinos algebarskoj geometriji dobio je Fieldsovu medalju (1970). Bavio se popularizacijom matematike, pokrenuo je 1980. ljetne seminare za japanske srednjoškolce te za japanske i američke studente. Glavna su mu djela: Razlučivanje singularnosti algebarskih varijeteta nad poljem karakteristike nula (The Resolution of Singularities of an Algebraic Variety over a Field of Characteristic Zero, 1963) i Predavanja iz uvoda u teoriju beskonačno bliskih singularnih točaka (Lectures on Introduction to the Theory of Infinitely Near Singular Points, 1971). Bio je član Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1969), Japanske akademije (od 1976), francuske Akademije znanosti (od 1981) i Ruske akademije znanosti (od 1994). Po njem je nazvan planetoid (6978 Hironaka).
