Ibn Sina (arapski Abū ‘Alī al-Ḥusayn ibn ‘Abd Allāh ibn Sīnā [ibn si:'na:], lat. Avicena [~ce'~]), arapski filozof i liječnik (Afšana kraj Buhare, Uzbekistan, 980 – Hamadan, Iran, 1037). Autor je mnogobrojnih djela s područja filozofije, teologije, medicine, psihologije, fizike, astronomije, alkemije i glazbe. Pisao je i pjesme. Slijedio je al-Farabija u potrazi za ujedinjenjem filozofije (falsafa) i religije, poglavito kroz Platonova i Aristotelova djela, i jedini je među velikim filozofima islama koji je izgradio razrađen i potpun filozofski sustav. Napisao je opsežne komentare Aristotelovih djela i dva velika enciklopedijska djela, naslovljena kao Knjiga iscjeljenja (Kitāb al-šifā’) i Knjiga izbavljenja (Kitāb al-nağat). Ibn Sina je najznačajniji predstavnik arapske medicine, a njegovo djelo Zakonik medicine (Al-Qānūn fī’l-ṭibb ili Canon medicinae), zapravo je medicinska enciklopedija i svojevrstan pokušaj sistematiziranja sveukupnoga medicinskoga znanja. Sastoji se od pet knjiga, koje obrađuju poglavlja anatomije, fiziologije, opće i specijalne patologije, dijetetike, higijene, farmakologije, dijagnostike, kirurgije i kozmetike. Djelo je utemeljeno na dominantnim teorijama antičke grčke medicine, ali i obogaćeno izvrsnim kliničkim zapažanjima i terapijskim postupcima. Kanon je s arapskoga na latinski prvi preveo Gerardo da Cremona u XII. st. Ibn Sina je napisao i djelo Medicinska načela u stihovima (Al-Urğuza ili Cantica), a jedan od prijepisa toga djela s komentarima Ibn Rušda čuva se u Metropolitanskoj knjižnici u Zagrebu. Od 292 njemu pripisana djela na hrvatski je prevedena Knjiga naputaka i opasaka (Kitāb al-išārāt wa ’l-tanbīhāt).