idiografske znanosti

idiografske znanosti (njemački idiographisch, od idio- + -graf), po W. Windelbandu (1894), one znanosti (povijesne i društvene) koje se – za razliku od nomotetičkih (koje utvrđuju sustav općih zakonitosti) – bave realnim pojedinačnim povijesnim događanjima, nastojeći opisati posebne činjenice i istaknuti osebujnost i neponovljivost pojave. Takva je u prvom redu povijest zato što se ona bavi onim individualno-jednokratnim, dakle neponovljivim događanjem. Idiografska metoda usmjerena je zato na ono osjetilno dano i na individualni život. No upravo zbog te partikularnosti njezinih spoznaja njoj je potrebna pomoć općih stavova nomotetičkih (prirodoznanstvenih) disciplina, koje idiografskim znanostima jamče opću valjanost njihovih spoznaja. Poznavanju uzročnih sveza u povijesti prethodi poznavanje uzročnih sveza uopće, ono pak omogućuje da se ono pojedinačno spoznano uklopi u jednu smislenu cjelinu.