ikebana (jap. ikei: očuvati živim + hana: cvijet), umijeće slaganja obrezanoga cvijeća u određenu cjelinu, s točno određenim značenjem položaja svakoga pojedinoga cvijeta, a prema japanskom simboličnomu govoru cvijeća. Drži se da je isprva bila povezana s budističkim žrtvenim kultom; iz Kine je u VI. st. prenesena u Japan, gdje su je kao vještinu posebno prihvatile žene. Od XIV. st. ikebana u Japanu, uz kaligrafiranu budističku izreku, postaje gotovo obvezna u svakom japanskom domu, kao simbol odnosa prema svijetu i izvorno japanskoga smisla za lijepo. S vremenom se tradicija ikebane razvila i razgranala u više smjerova i škola. U suvremeno doba ikebana i na Zapadu postaje prepoznato umijeće, ali samo kao estetsko iskustvo, bez socijalnoga ili vjerskoga konteksta.
