impedancija (njemački Impedanz < engleski impedance, prema latinski impedire: smetati, priječiti).
1. U elektrotehnici (znak Z), ukupan električni otpor u krugu izmjenične struje, vektorski zbroj djelatnoga (omskoga) električnoga otpora R i reaktancije X, dakle: Z = √ R² + X² . Jednaka je recipročnoj vrijednosti admitancije Y, dakle: Z = 1/Y, odnosno količnik je efektivnih vrijednosti izmjeničnoga električnog napona u i izmjenične električne struje i, dakle: Z = u/i. Mjerna jedinica impedancije jest om (Ω).
2. U akustici, dio naziva četiriju veličina: akustičke impedancije (količnik zvučnoga tlaka i brzine čestice u mediju kojim se širi zvučni val, mjerna jedinica: Pa s m–3), specifične akustične impedancije, karakteristične akustičke impedancije (Pa s m–1) te mehaničke impedancije (N s m–1).
3. U mehanici, mehanička impedancija (znak Zm), fizikalna veličina koja svojstvo titrajnoga sustava opisuje s pomoću količnika dviju veličina što se sinusno mijenjaju istom frekvencijom npr. omjer između sile koja uzrokuje vibracije i odziva mehaničkog sustava. Mjerna jedinica mehaničke impedancije je njutnsekunda po metru (Ns m–1).
4. U fiziologiji, električni otpor tkiva toku izmjenične struje. Impedancija tkiva ovisi o njihovim različitim svojstvima, u prvome redu o prožiljenosti. Zato mjerenje tkivne impedancije može dati korisne informacije o promjenama u tim tkivima. Impedancija se ponajviše rabi pri procjeni funkcije dišnog i krvožilnoga sustava (impedancijska pletizmografija). Prilagođivanje akustičkih impedancija značajno je i u fiziologiji sluha, jer tvorbe u srednjem uhu (bubnjić i slušne košćice) prilagođuju impedanciju zraka u vanjskom uhu impedanciji tekućine u unutarnjem uhu. Budući da se akustičke impedancije zraka i vode znatno razlikuju, bez te bi se prilagodbe izgubio velik dio zvučne energije.