impromptu [pʀty'] (franc.: smjesta, bez pripreme, od lat. in promptu: nadohvat ruke), u XVII. st. scenska međuigra (Molière, 1663), a u XVIII. st. kanon spjevan bez pripreme, tj. improviziran (J. Mattheson, 1739). U doba romantizma (XIX. st.) raširio se kao vrsta instrumentalne skladbe u obliku lirske glasovirske minijature improvizacijskoga karaktera (F. Schubert, R. Schuman, F. Chopin, F. Liszt, A. Dvořák).
