India [i'ndia], Sigismondo d’, talijanski skladatelj (Palermo, oko 1580 – Modena, prije 19. IV. 1629). Djelovao u Mantovi, Firenci, Rimu, Piacenzi i u Torinu na dvoru vojvode Carla Emanuela I. od Savoje. Jedan od istaknutih skladatelja novoga monodijskoga ranobaroknoga stila. Pobornik nove estetike glazbe s naglaskom na izražavanju osjećaja glazbom, bio je pod utjecajem C. Gesualda da Venose i C. Monteverdija. Skladao glazbu za rane predoperne oblike melodramu (La Zalizura, 1611–12. ili 1618. ili 1623) i pastoralu (Lov – La caccia, 1620) te sakralnu dramu. Poznati autor madrigala (8 zbirki, tiskanih između 1606. i 1624), villanella (2 zbirke, tiskane 1608. i 1612), drugih svjetovnih (pet zbirki Le musiche, tiskanih između 1609. i 1623) i sakralnih (moteti, concenti ecclesiastici) vokalnih skladbi, instrumentalne glazbe i dr.
