infuzija (lat. infusio: ulijevanje), u medicini, unošenje velike količine tekućine (fiziološke otopine, otopine glukoze i dr.) u bolesnikov organizam (intravenski, intraarterijski, rjeđe rektalno, supkutano ili intraosalno) većinom sporo, u kapljicama, s pomoću posebnoga pribora (boca ili plastična vrećica s infuzijskom tekućinom, plastična cijev, komorica s kapaljkom i stezaljka za reguliranje istjecanja tekućine tj. brzine infuzije). Primjenjuje se radi naknade izgubljene tjelesne tekućine, postupne primjene nekih lijekova i dr.
