introspekcija (engl. introspection, prema lat. introspectus, particip perfekta od introspicere: gledati u što, promatrati).
1. U psihologiji, samoopažanje, tj. opažanje vlastitih doživljaja i izvještavanje o njima. Najčešće je spontano; ljudi svakodnevno opažaju svoje emocije, misli itd. Introspekcija je, uz tzv. vanjsko opažanje ili ekstrospekciju, jedna od temeljnih općih metoda u psihologiji. Uveo ju je Wilhelm Wundt, ispitujući neposredne doživljaje uvježbanih ispitanika, razlikujući je od unutarnje percepcije koju nije smatrao znanstvenom metodom, a detaljnije razradio Edward Bradford Titchener. Kao metodu odbacili su je psihoanalitičari, uz kritiku da se bavi samo svjesnim doživljajima, dok je većina psihičkih procesa nesvjesna, geštalt-psiholozi su je držali neadekvatnom za istraživanje cjelovitih doživljaja, a bihevioristi su smatrali da je opažanju podložno samo ponašanje, a ne i unutarnje iskustvo, pa je zanemarena već tijekom 1920-ih i 1930-ih. Ograničenja nastaju jer u samoopažanju nema odvojenosti opažača i predmeta opažanja, pa pri tzv. simultanoj introspekciji opažanje i sam doživljaj koji je predmet opažanja mogu znatno interferirati, a kod tzv. retrogradne introspekcije može biti iskrivljeno pamćenje doživljaja. Poteškoće nastaju i pri izvješćivanju zbog nužnoga kodiranja opažanoga doživljaja u verbalni oblik, koje čini samoopažač, te dekodiranja, koje čini slušač izvještaja. Osim toga, nije ju moguće rabiti u razvojnoj dječjoj psihologiji ni u psihopatologiji. U suvremenoj psihologiji pak nezaobilazna je metoda u interpretaciji i razumijevanju subjektivnih procesa, često kao nadopuna drugih metoda i objektivno prikupljenih podataka. Na introspekciji se temelje upitnici i skale za ispitivanje ličnosti, stavova i vrijednosti, a glavna je metoda i u istraživanju emocija i metakognicije. Valjanost dobivenih podataka može se znatno poboljšati propisivanjem i ispunjavanjem određenih uvjeta poput objektiviziranja podataka, neposrednoga bilježenja, uvježbavanjem ispitanika, definiranjem i kontroliranjem uvjeta samoopažanja.
2. U filozofiji, unutarnje promatranje mislî, predodžbi, sjećanja, sadržaja znanja, očekivanja, planova (W. James). U operacionalnome pozitivizmu introspekcija je svako promatranje koje ne odgovara zahtjevima što se postavljaju protokolnoj operaciji. Pouzdan ishod pruža samo promatranje koje se kao postupak definira prema tipu registriranja s dvjema točkama u prostorno-vremenskome kontinuumu.
