ipso iure

ipso iure [i'pso: ju:'re] (lat.: po samome pravu, po samome propisu), izraz kojim se označava da određeni pravni odnos, odnosno pravo i obveza, nastaje, mijenja se ili prestaje izravno po sili zakona ili drugoga pravnoga propisa, bez ikakve potrebe da se o tome donosi kakav posebni pravni akt ili da se poduzima kakva posebna pravna radnja. Tako se npr. u hrvatskome građanskome pravu subjektivno nasljedno pravo stječe u trenutku smrti ostavitelja, a za to nije potrebno posebno očitovanje volje nasljednika kojom prihvaća nasljedstvo.