itacizam (novolat. itacismus, prema kasnoant. izgovoru grč. slova ἦτα kaο [i'ta]), u grč. povijesnoj fonetici termin za promjenu izgovora grafema η; prvotno dugo otvoreno e [ε:] podudarilo se oko prijelaza era s dugim, a poslije s kvantitativno neutralnim i; potom i naziv za izgovor grč. vokala i diftonga (ı, η, ῃ, υ, υı, εı, οı) kao vokala [i], koji se uspostavio do kraja X. st.; u tom se smislu itacizmom naziva i zamjena navedenih grafema grafemom ı u pisanju. Pod utjecajem biz. učenjaka prihvatila ga je većina eur. humanista (Reuchlinovski izgovor), no od poč. XIX. st. prevladao je izvorni, tzv. etacistički izgovor, kakav je osobito zagovarao Erazmo Rotterdamski. U širem smislu tako se naziva i bizantsko-novogrčki izgovor uopće.
