Ivandija, Antun, hrvatski kulturni povjesničar (Đurđevac, 12. I. 1917 – Zagreb, 4. VI. 1997). Diplomirao na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1944., na kojem je doktorirao 1948., a u listopadu te iste godine imenovan asistentom. Tajnik Nadbiskupije i bilježnik Ženidbenoga suda (1946–48). Komunističke vlasti osudile su ga 1951. na zatvorsku kaznu, koju je do 1959. služio u Lepoglavi. Nakon 1959. obnašao svećeničku službu u Hrvatskom Leskovcu, imenovan je kanonikom Prvostolnoga kaptola zagrebačkoga 1967., a njegovim velikim prepoštom 1983. Od 1962. privatni docent, od 1969. izvanredni, a od 1974. redoviti profesor na Bogoslovnome fakultetu (do 1982). Zaslužan za osnutak Hrvatskoga književnog društva sv. Ćirila i Metoda (sv. Jeronima) i njegov predstojnik od 1969. do 1971. i od 1973. do smrti. Jedan od osnivača časopisa Croatica christiana periodica (1977) i njegov prvi glavni urednik (1977–78). Proučavao crkvenu i kulturnu povijest Hrvata, posebice povijest Zagrebačke nadbiskupije. Djela: Crkvena umjetnost u Hrvatskoj: sakralna umjetnost u sjevernoj Hrvatskoj (koautor D. Kečkemet, 1971), Povijest Katoličke crkve među Hrvatima (koautor J. Buturac, 1973).
