izlučno pravo, pravo koje ovlašćuje osobu koja ima određeno stvarno ili obvezno pravo na određenom predmetu (stvari ili pravu) da se u ovršnom postupku, putem prigovora, protivi provedbi ovrhe na tom predmetu, zato što on ne pripada ovršeniku (osobi protiv koje se provodi ovrha), a u stečajnom postupku da zahtijeva izdvajanje toga predmeta iz stečajne mase, zato što taj predmet ne pripada stečajnomu dužniku. Izlučno pravo u pravilu se temelji na vlasništvu osobe nad predmetom, izlučenje kojega ona zahtijeva, no može se temeljiti i na nekom obveznom pravu, koje proizlazi npr. iz ugovora o ostavi, djelu, posudbi, najmu, zakupu, otpremi, prijevozu, komisionu.
