javne knjige, drž. evidencije o činjenicama koje su predmetom upisa u javne knjige (najčešće stvari, prava i osobna stanja građana); svojom javnom namjenom one ostvaruju načelo pravne sigurnosti između države i pojedinca te pojedinca prema trećim osobama što se tiče činjenica koje su predmetom upisa. Javne knjige dobivaju svojstvo javnosti temeljem posebnoga propisa, a njihovo vođenje i kontrola u djelokrugu su nekog tijela javne vlasti koje svojim autoritetom jamči i u određenom opsegu odgovara za njihovo ispravno funkcioniranje. Posebnim se propisima određuju oblik, unutar. uređenje i sadržaj javnih knjiga, predmet upisa u javne knjige, način i postupak njihova vođenja, način i postupak izdavanja izvadaka, potvrda i drugih javnih isprava iz javnih knjiga te pravne posljedice upisa u javne knjige. Javne knjige ustrojene su na ovim općim načelima: načelu stvarnosti – predmet su javnih knjiga samo one činjenice za koje je određeno da mogu biti predmetom upisa; načelu javnosti – sadržaj javnih knjiga svima je dostupan, a uvid u njih svima slobodan, one uživaju javnu vjeru što se tiče potpunosti i istinitosti, iz čega proizlazi dužnost svake zainteresirane osobe da se obavijesti o stanju upisanom u javne knjige; načelu zakonitosti – upis u javne knjige dopušten je samo ako su ispunjeni svi propisani uvjeti, uz mogućnost ispitivanja zakonitosti onih elemenata koji su temelj upisa; načelu istinitosti i točnosti podataka – činjenice upisane u javne knjige smatraju se istinitim i točnima dok se na zakonom propisan način ne dokaže suprotno. Javnim knjigama smatraju se: zemljišne knjige, državne matice rođenih, vjenčanih i umrlih, popis birača, te drugi drž. registri koji sadrže činjenice o kojima ovlaštena drž. tijela ili pravne osobe s javnim ovlastima vode službene evidencije.
