jezičac, u nekih aerofonskih glazbala (klarineta, oboe, fagota, saksofona, harmonija, orgulja, harmonike, gajda, dipla), malen, elastičan komad trske ili metala koji je jednim krajem pričvršćen za pisak, a drugim krajem, pod pritiskom zračne struje, slobodno titra (treperi) i tako proizvodi zvuk. Jezičci mogu biti jednostruki ili dvostruki.
