Jinja (engl. izgovor [i'nə]), grad i pristanište na sjevernoj obali Viktorijina jezera u jugoistočnoj Ugandi; 76 057 st. (2014; 84 400 st., procjena 2020). Leži na izlazu Viktorijina Nila iz Viktorijina jezera, na visini od 1143 m, 80 km istočno od Kampale. Osnovan je na početku 1900-ih kao britansko upravno središte; zbog smještaja na obali jezera i novoizgrađenoj željezničkoj pruzi prema Mombasi, ubrzo se razvio u trgovačko središte poljoprivrednoga kraja (šećerna trska i pamuk). Po važnosti je drugo industrijsko središte zemlje; nakon što je 5 km nizvodno od grada 1954. dovršena hidroelektrana Nalubaale (prije Owen Falls; snaga 180 MW, električnom energijom opskrbljuje Ugandu, Keniju i Tanzaniju) izgrađene su prva valjaonica čelika u istočnoj Africi, talionica bakra, tvornice furnirskih ploča, duhana i tekstila, tvornica za kondicioniranje žitarica te pivovara. Sjeverno od hidroelektrane Nalubaale izgrađena 1999. brana i hidroelektrana Kiira (snaga 200 MW), a 2012. brana i hidroelektrana Bujagali (250 MW). Najveća su poduzeća u Jinji danas tvornica šećera, pivovara, čeličana i uljara (palmino ulje); automobilska industrija. Turizam (rafting na Nilu, zoološki vrtovi). Sveučilišni kampusi; muzej željeznice.
Rat između Ugande i Tanzanije (1978‒79) znatno je utjecao na Jinju. Nakon pada Kampale onamo je pobjegao ugandski predsjednik Idi Amin u neuspješnom pokušaju da okupi ostatke ugandske vojske. Stanovništvo Jinje bilo je izloženo nasilju, a grad je opljačkan. Koalicija tanzanijske vojske i Nacionalne oslobodilačke vojske Ugande zauzela je Jinju 22. travnja 1979.
